~~Učionica borilačkih vještina~~

Bodovi

Clare-17bodova
Miyoko-17bodova
Emi-17bodova
Cherry-17bodova


Odjeća - kendogi:

* Keikogi – pamučna ili svilena bluza
* Hakama – široke hlače nalik na haljinu
* Tare – štitnik za pojas
* Do – štitnik za grudi
* Hachimaki (Tenugui) - pamučna marama koja se stavlja na glavu ispod kacige
* Men – kaciga/maska
* Kote – rukavice

Rangiranje

Sustav rangiranja koji se koristi u kendo-u naziva se Dan to Kyu. U skladu s japansko-engleskim kendo riječnikom, rang dan korišten je u judo-u 1883. Kyu rangiranje prvobitno je korišteno u tokijskoj Policijskoj upravi 1885. Godine 1908. tokijska Viša škola prvi put je upotrijebila dan sustav rangiranja u kendo-u. Danas, oba sustava se koriste. Najniži rang je šesti kyu, koji se kreće nagore prema prvome kyu. Nakon kyu stupnjeva počinju dan, majstorski stupnjevi. Najniži dan stupanj je Shodan (1. Dan) i kreće se naviše prema Hachidanu (8. Dan), posljednjem ispitu koji se polaže. Ispiti za Hachidan održavaju se u Japanu dva puta godišnje i njihova prolaznost iznosi oko 1%. Kendoke ne nose nikakav vidljivi znak ranga.

Tehnike i metode treninga

Temeljne vježbe (kihon) sastoje se od starih, pažljivo biranih vježbi, kojima je osnovna zadaća razviti tehnike potrebne za suočavanje s protivnikom:

* držanje tijela (shi-sei),
* stavovi (kamae) i pravilna upotreba vidnog polja (metsuke),
* izvlačenje (kamae-kata) i vraćanje mača/shinai-a u korice (osame-kata),
* rad nogu (ashi-sabaki),
* usklađivanje zadavanja udarca s radom nogu (suburi),
* vokalizacija i disanje (kake-goe),
* razdaljina i tajming (maai),
* tehnike napada (uchi-kata), ubadanja (tsuki-kata) i primanja udarca (uke-kata),
* ponavljano uzvraćanje udarca (kirikaeshi),
* napad tijelom (tai-atari),
* tehnike borbe iz blizine (tsuba-zerai),
* duhovna i fizička spremnost na napad (zanshin).

Suburi kombinira osnovni zamah preko glave s kretanjem naprijed i nazad. Cilj je njegovati gladak i slobodan zamah koji je pravilno usklađen s radom nogu. Još jedan važan cilj suburi-ja jest uspostavljanje pravilnog držanja u trenutku kada mač dođe u kontakt s ciljem.

Kirikaeshi je vježba koja se obavlja s partnerom, a sastoji se od uzastopnih napada na središnji dio glave, men. Vježba obično počinje napadom na središnji men, nastavljajući se napadom na lijevu i desnu stranu. Iako metoda Kirikaeshi-a varira od škole do škole, najčešća shema sastoji se od pojedinačnih napada na središnji men, za kojim slijedi četiri udarca u lijevu i desnu stranu men-a kretanjem naprijed i pet udaraca kretanjem nazad. Ova vježba težište je kendo treninga, jer pomaže naučiti velik broj važnih principa, kao što su pravilan razmak i tajming, preciznost, ritam i mekoća pokreta.

Uchikomi (napad jednim korakom) je vježba osmišljena da omogući učeniku napad na pasivnog protivnika (primatelja). Primatelj služi kao meta učeniku koji ga napada i slijedi kao u stvarnoj borbi. Kod ove vježbe usavršava se koordinacija udarca mačem, kretanja tijela i smišljanje napada. Cilj je uskladiti fizičku i mentalnu snagu nad ciljem u određenom trenutku.

Kakari geiko – (vježbanje napada) izvodi se s partnerom, obično učenik s učiteljem. Učitelj osigurava metu, a učenik je mora napasti što prije nakon što se pojavi. Obično se mete pojavljuju kontinuirano jedna za drugom, pa učenik mora napadati bez prestanka, dok učitelj ne završi s vježbom. Kakari geiko je osmišljen da se nauči uočavati otvaranja i napadati bez oklijevanja.

Waza vježbe predstavljaju određene borbene taktike. Obično se vježba fokusira na pojedinačnu tehniku koja pomaže učeniku da nauči kako i zašto neka tehnika funkcionira.

Kata predstavlja unaprijed pripremljen niz tehnika i izvodi se s partnerom. Svaka kata osmišljena je da poduči određenim lekcijama o strategiji, taktici i koncentraciji. Izvodi se bez zaštitne opreme, s čvrstim drvenim mačem (bokkenom). Kako je svaki napad izveden na nezaštićeni cilj, jaka koncentracija je potrebna kako bi se spriječile moguće ozljede

zadaća-šta je to Waza vjezbe?Šta je to kirikaeshi?i šta je to Do?
dodatni zadatak-nabrojite pet bilo koji temeljnih vježba


pozdrav!
Tox-Sensei

Bodovi
Hikari-7bod
clare-17bod
Loume-7bod
Mirza-17bod
Emi-17bod
Anrjel-17bod
Miyoko-17bod
ne brini necemo ti oduzeti bodove


Kendo
1.dio

Kendo, jap. kn'dM (ken - mač; do - put, način). Japanska borilačka vještina i sport. Mačevanje dugim "mačem", točnije štapom sa štitnikom za ruke (shinai) izrađenim od međusobno povezanog bambusova pruća. Cilj je pogoditi protivnika u sredinu glave (men), lijevu (hidari-men) ili desnu (migi-men) stranu glave, grlo (tsuki), podlaktice (kote) ili slabine (do). Prilikom vježbanja koristi se zaštitna oprema - bogu, koja se sastoji od karakteristične kacige izrađene od debelog pamučnog materijala, s jakim metalnim štitnikom za lice, zaštitnog oklopa za središnji dio tijela, posebnim opasačem koji štiti donji dio trbuha i štitnicima za podlaktice.

Povijest

Mačevanje (kenjutsu) sastavni je dio japanske kulture još u najranijim sačuvanim zapisima te zemlje. Podaci o mačevanju mogu se pronaći u Kojiki ("Drevni spisi") i u Nihon Shoki ("Povijest Japana"), dva najstarija ljetopisa u japanskoj povijesti. Teško je, doduše, točno utvrditi od kada točno datiraju ti izvori (oko 8. st.), no drugi izvori sadrže podatke o upotrebi bokkena (drvene zamjene za mač) kao oružja još prije 400. godine.

Tijekom feudalnog razdoblja u Japanu, mač je bio važno sredstvo u uspostavljanju društvene i političke vlasti. U ranijoj japanskoj povijesti prevladavali su ratovi između raznih provincija. Feudalni gospodari upošljavali su vojske ratnika – samuraja, kako bi obranili svoj posjed, osvojili protivnički i održali red. Bushido ili "put ratnika", vojno-feudalni kodeks, također vuče korijene iz toga razdoblja i uvelike je utjecao na japansko društvo tog vremena. Mačevanje je bilo osnovna disciplina u vojnoj obuci i vladari su poticali strogo i sistematično uvježbavanje. Učitelji mačevanja bili su visoko cijenjeni od feudalnih gospodara i moćni vojvode ulagali su znatne napore kako bi prepoznali i angažirali najbolje mačevaoce u zemlji. Od učitelja mačevanja često se očekivalo da preuzmu i vojno i moralno vodstvo nad svojim štićenicima. Godine 1603. uspostavlja se šogunat Tokugawa i započinje razdoblje mira, u kojemu dolazi do pravog procvata mačevanja. Ratnička (Bu) obuka samuraja bila je savršena zamjena za akademsko i društveno (Bun) školovanje s obzirom na potrebu razvoja dobro formirane i odgojene ličnosti.

Vještina mačevanja razvijala se usporedno s tehnologijom, kulturom, te razvojem filozofije u japanskom društvu. Na primjer, otkrića u metalurgiji do kojih su došli kovači mačeva mogla su se primjeniti i na drugim područjima. Jedno od najintrigantnijih primjera je način na koji se japansko mačevalaštvo povezalo s proučavanjem Zen budizma, koji je pronašao put do Japana od Indije, preko Kine. Jedan od najpoznatijih samuraja tog vremena, Miyamoto Musashi, u svojoj knjizi Gorin-no-Sho ("Knjiga pet prstenova"), napisanoj u prvoj polovici 17. stoljeća, opisuje mnoge aspekte mačevanja i ratovanja toga vremena, povezujući ih s učenjima Zen budizma.

Godine 1868, nakon gotovo sedam stotina godina vladavine šogunata, japanski car vraća svjetovnu vlast i uvodi ozbiljne društvene i gospodarske reforme. Vještina mačevanja postaje nepoželjna uspomena na samurajsku klasu, koja je službeno raspuštena u cilju uvođenja građanskih sloboda i jednakosti. Godine 1887, dolazi u Japanu do ponovno do jačanja militarističkih struja i snažne reakcije na modernizaciju i carsku vlast, kao i do jačanja konzervativizma i nacionalizma. Mačevanje kao predmet ovaj put ulazi u školske dvorane, gdje postaje simbol japanskog otpora modernizaciji i utjecajima sa zapada. Uoči II. svjetskog rata dolazi do novog procvata mačevanja, ovaj put kao simbol japanskog ekspanzionizma i težnje za dominacijom nad cijelim azijskim kontinentom. Nakon kapitulacije Japana 1945., savezničke okupacijske snage zabranjuju Japancima prakticiranje bilo kakvih vještina koje uključuju oružje, pa tako i kendo. Studenoga 1952. osniva se Japanska kendo federacija, koja se uspijeva izboriti za kendo, ovaj put kao edukativni i rekreativni sport, u kakvoj formi ga vidimo i danas.


Oružje koje se koristi

* Bokken (bokuto) – čvrsta drvena sablja koja služi kod izvođenja kate
* Shinai – mač od bambusovog pruća


zadaca-
napisite sta je to kendo.
dodatni zadatak-napisite sta je to Bokken i Shinai
lakse ne moze poz

Tox-Sensei

Bodovi.
Marina-17bodova
Hikari-7bodova
Cherry-7bodova
Emi-17bodova
Svi ostalim učenicima osuzima se 5 bodova




Ninjutsu
2.dio



Oružja

* Katana - Samurajski mač
* Ninja ken - nešto kraći, ravni mač u odnosu na tradicionalnu japansku katanu
* Bo, jo, hanbo - štapovi različitih dužina
* Shuriken - zajednički naziv za različite oštre predmete koji služe za bacanje
* Yari - tradicionalno japansko koplje s trokrakim šiljkom na vrhu
* Naginata - vrsta helebarde, duga oko 3m, s kratkim sječivom na vrhu
* Kusari - lanac u raznim dužinama. Fundo - utezi na krajevima lanca.
* Kyoketsu Shoge - nož sa kamom i dugačkim užetom koje na kraju ima metalni obruč
* Yumi Ya - Luk i strijela
* Tanto - japanski nož

Program ninjutsu škole

* Seishin teki kyoyo - produhovljenje
* Tai jutsu - borba bez oružja
* Ninja ken - vještine borbe mačem
* Bo-jutsu - vještine borbe štapom
* Shuriken-jutsu - vještine bacanja različitih oštrih predmeta
* Yari-jutsu - borba kopljem
* Naginata-jutsu - borba helebardom
* Kusari-gama - borba oružjima na lancu
* Kayaku-jutsu - rukovanje eksplozivima i zapaljivim tvarima
* Henso-jutsu - skrivanje i kamuflaža
* Shinobi-iri - vještine prikradanja i infiltracije
* Ba-jutsu - vještina borbe na konju
* Sui-ren - vještine savladavanja vodenih prepreka i borbe u vodi
* Bo-ryaku - napredno poznavanje ratne strategije
* Cho ho - špijunaža
* Inton-jutsu - načini biježanja i skrivanja
* Ten-mon - poznavanje vremenskih prilika, meterologija
* Chi-mon - vještina iskorištavanja zemljopisnih osobitosti područja

Tehnike i metode treninga (Taijutsu)

* Taihenjutsu – tehnike padova, kolutova, kotrljanja, skokova
* Shiho tenchi tobi – skokovi u svim smjerovima
* Kihon kamae – osnovni stavovi
* Uke nagashi - primanje i izbjegavanje udarca
* Shoshin no kata – forma početnih kretnji
* Gogyo no kata – kata pet prirodnih elemenata
* Kihon happo – osnovno kretanje bez ograničenja
* Torite kihon kata koho – pet osnovnih hvatanja
* Kihon tehodoki - osnovna izvlačenja od uhvata za ruke
* Kihon Taihodoki - osnovna izvlačenja od uhvata za tijelo
* Ken kudaki – obrane od udarca šakom
* Keri kudaki – obrane od udarca nogom
* Jutaijutsu - tehnike poluga, bacanja, zahvata, gušenja
* Hoken juroppo – 16 načina napadanja tijelom
* Sabaki Gata - tehnike kretanja u raznim smjerovima
* Happo geri kurai dori – neograničeno zadavanje udaraca nogom u svim smjerovima
* Nage kata – forme bacanja i savladavanja
* Nage waza – tehnike bacanja za obranu od visokih zahvata
* Shime waza – tehnike gušenja

Bujinkan Ninjutsu sadrži tehnike iz devet različitih škola. Svaka od tih škola ima svoje načine izvođenja raznih tehnika, svoja oružja, svoje taktike borbe, itd. Stoga je vrlo teško navesti sve tehnike, kate, principe i načine borbe.

Genbukan

Postoji još jedan smjer ninjutsua, a to je Genbukan. Poglavar je Shoto Tanemura, a ovaj smjer poznat je po strogo držanoj tradiciji, ponekad i nemilosrdnim treninzima gdje se dočarava kako je to nekada izgledalo. Zbog već spomenutih težih i opasnijih treninga malo ljudi opstaje u ovom smjeru i načinu borbe. Za Hrvatsku predstavnik ove škole je Zlatko Majhen koji ju već godinama vodi na zagrebačkom Velesajmu pod direktnim vodstvom i uputama sokea Shoto Tanemure.

Zadaća-3 lagana pitanja n_n

1.što je to Bo ,jo, hanbo?
2Šta je to Yari?
3Šta je to Yumi Ya?


Dodatni zadatak-nabroji pet tehnika koje biš htio/jela znati

Vidimo se drugi sat !! :D

Dogodali se jedna mala nezgoda sa proslim blogom od borilackih vjestina (zaboravila sam lozinku opet)pa sam napravila novi.


Ninjutsu

1.dio
Ninjutsu (jap. nin - skriveno, ustrajnost; jutsu - borba), poznat još i kao ninpo te shinobijutsu, skup je različitih vještina koje uključuju špijunažu, prikupljanje informacija, snalaženje i preživljavanje u prirodi, skrivanje i prikradanje, kamuflažu, izbjegavanje neprijatelja, infiltraciju, svladavanje prirodnih i umjetnih prepreka, borbu golim rukama, različitim oružjima i priručnim sredstvima i sl


Ninjutsu se najvjerojatnije pojavio u 13. stoljeću, u vrijeme pojave prvoga šogunata kojim je upravljao klan Minamoto. Bez obzira što u pisanim izvorima postoje mnoge proturječnosti, najvjerojatnije se radilo o odmetnutim seljacima, koji su, iscrpljeni stalnim terorom samuraja, čija klasa je tada doživljavala veliki uspon, a u nemogućnosti da im se suprotstave, potražili sigurnost u planinskim područjima Iga i Koga, na središnjem japanskom otoku Honshu. U stalnome strahu, razvijali su vještine prikrivanja svojega prisustva na tom području a zajedno s time i vještine neopaženog kretanja i izbjegavanja otvorenog sukoba sa svojim neprijateljem. Ninja ili shinobi, kako su ih nazivali, stekli su reputaciju nevidljivih špijuna i atentatora te su mnogi velikaši i vojskovođe koristili su njihove usluge kako bi postigli određene vojne ili političke ciljeve. Djelovanje samuraja uveliko je bilo ograničeno kodeksom časti, Bushidom, koji je samurajima strogo zabranjivao bilo kakve prikrivene aktivnosti i proglašavao ih nečasnim. Postoje pisani dokumenti koji potvrđuju da se i čuveni general Tokugawa, u svojim naporima da ujedini Japan koristio uslugama ninji, posredstvom slavnoga samuraja i poglavara ninja klana Hattorija Hanzoa (1541-1596).

Ninje, udruženi u klanove, koristeći se tipičnom gerilskom taktikom i obavijeni velom praznovjerja, predstavljali su prijetnju i suprotnost postojećem feudalnom uređenju Japana. Izolirani od ostatka svijeta, razvili su osobite stilove i tehnike borbe, kao i vlastite filozofske i religiozne koncepte, pod jakim utjecajem prebjeglih kineskih disidenata, koji su kod ninji pronalazili utočište pred progonima u Kini. Prema nekim izvorima, Sun Cu, "Umjetnost ratovanja", kineski vojni tekst, odigrao je značaju ulogu u smjeru djelovanja, strategiji i ustroju ninja.

Uvježbavani od najranijeg djetinjstva, ninje su stekli u narodu reputaciju nemilosrdnih, neuhvatljivih "sjena" koje su posjedovale nadnaravne sposobnosti, poput "nestajanja", "letenja" i sl. Takva reputacija odgovarala je ninjama i dodatno su davali maha takvim pričama.

Do današnjih dana, jedina uistinu autentična škola ninjutsu-a jest Bujinkan dojo, koja povlači svoje korijene od Koto-ryu, Gyokko-ryu, Kuki Shinden-ryu, Togakure-ryu, Kumogakure ryu, Gikan Ryu, Shinden Fudo Ryu, Gyokushin ryu, Takagi Yoshin ryu škola, a čiji je Soke (nositelj tradicije - nasljednik) Masaaki Hatsumi, osnivač Bujinkan dojo-a prvi i jedini čovjek koji je ratničku vještinu Ninjutsu otvorio svijetu.


Odjeća (shinobi shozoku / do-gi)

* Shinobi shozoku - crni ili tamno plavi kimono,dovoljno širok, sa mnoštvom džepova, u koja se sakrivaju oruđa i oružja Ninja ratnika.U Shinobi shozoku,također spada i kapuljača, koja je služila za prikrivanje lica i kamuflažu.
* Tabi - lagane čizme od čvrstog pamučnog materijala ili kože s razdvojenim palcem
* Obi - široki i dugački pojas od pamučnog materijala,koji je služio za držanje odjeće,ali i za sakrivanje raznog oružja i oruža,te se također mogao koristiti u razne svrhe od taktičkih do borbenih tehnika.
* Kyahan - štitnici oko potkoljenice, služili su da zategnu odjeću Ninje da ne šušti,no također su bili napravljeni i od tvrde lakirane kože u kombinaciji sa metalom,koje su štitile potkoljenice od mogučih povreda u borbi.
* Katabichi - štitnici oko zglobova šake i podlaktice,koji su imali istu svrhu kao i Katabichi.


Zadaca:posto vam je prvi sat necu biti stroga pa ovako
1.napisite znacenje ninjutsua
2. sta je to Tabi?
-kratko :D
dodatni zadatak --->napisite kako i zasto je nastao ninjutsu
Dozvoljeno je vjezbanje kod kuce samo oprezno
(ako se ozljedite nisam odgovorna XD)
poz Tox-Sensei